Nivanna

Prizor koji miriše na mjesec maj i na tvoju rodnu grudu. Rasulo se pred mojim očima poljsko cvijeće, uvenulo i suho..ostavljajući trag prošlosti da nas podsjeća na ono što je nekad bilo. Tako je i sa ljudima i sa životom. Sve prolazi. Zažmurim i osjetim kako me po obrazima golica vjetar i nosi miris tvoje kože.  Nedostaješ mi, mama. Prošlog maja smo skupa brale biljke, ne znajući da sa njima ubiremo i uspomene. Mozda i najljepše posljednje zajedničke trenutke. Protkale smo ih našim ženskim pričama i maštanjem o polaganju ispita, maturi, velikim pobjedama... Zastanem na trenutak, pa razmislim... Šta bih uradila da sam znala da je taj prvomajski praznik posljednji? Ne bih mjenjala ništa, mama. Bio je savršen. Bio je realan. Tvoj i moj, van svih drugih zelja. Tog dana sam shvatila šta je tebi tvoja Romanija. Znala sam i kada smo "bile na Romaniji". U krevetu, u našem Lukavcu. Ko nam može poreći smisao mašte ?! Večeras sama biram prošlogodišnje biljke i spremam ih za p...