Postovi

Vez jednog djetinjstva

Autor -
Jutro je. Komešam se između jave i sna, dajući blagu prednost ovom stvarnom dijelu života pa krajičkom oka gledam kroz mali prozor svoje sobe i ostajem uskraćena za zrake sunca. Sivo i tmurno jutro. Magla. Pluća kao da su se stegla i osjećaju miris teških plinova koji su ispunili zrak u našem gradu. Sve već lagano najavljuje zimu i ulazim u mračan tunel satkan od sjećanja. Sjećanja posljednjih dana jako bole. Bježim im odlučno ne birajući opravdanja! Nedostaje mi (M)moje (S)sunce da bih bila veselija. Tijelom ne struji vrela krv, snaga se umorila i na pjedastal nam stiže neka neobična tuga. Možda bi to neki nazvali žalost. Priljubila me uz topli krevet i više ne osjećam glad, žeđ niti bol. Samo želim da spavam... U snovima skraćujem jedan beskraj na podnošljive sate i pretvaram jednu želju u stvarnost. Tamo bivam mirna poput usnulog labuda, okupanog suncem, na sred jezerceta.. Ispod krošnje bagrema sjedi Majka, u bijelom pletenom džemperu jednostavnog veza, sa šoljicom vrele kaf...
Objavi komentar
Pročitajte više

~ O čovjeku koji je želio da voli savršenstvo

Autor -
. Zamrsi niti koje su spojile tvoju i moju dušu jer se plašiš da voliš mane.  Opleti svoju mrežu savršenstva i ogradi je kamenim zidinama, da je niko ne naruši svojom imperfekcijom. Napravi lutku, od vjetra i sunca, od notnih zapisa omiljenih kompozicija, pa je ukrasi zelenim kristalima smaragda. Nauči je kako da se smije prolaznicima, kako da priča i koje riječi da izusti kada dođe za to vrijeme. Nemoj je učiti da bude ponosna i da se drži čvrsto svojih stavova. Neka vjeruje u tvoje i neka za njih živi. Obasipaj je pažnjom i svaki put joj napomeni da si ti najbolje što ona može da ima, nek nikada ne zaboravi da si je ti napravio. Da si ti njeno svjetlo, njene oči koje gledaju na svijet. Pokaži joj prave vrijednosti u životu. Pokaži joj ispravno. Pokaži joj svoju liniju na dlanu...pokaži joj savršenstvo. Neka nauči da plače. Da istinski plače na svaki mali gest pažnje, da ga gleda kao svetinju. Napravi je i od gline, oblikuj dahom i usnama. Oblikuj je silama jačim od samog teb...
Objavi komentar
Pročitajte više

Romanija

Autor -
Slika
Prizor koji miriše na mjesec maj i na tvoju rodnu grudu. Rasulo se pred mojim očima poljsko cvijeće, uvenulo i suho..ostavljajući trag prošlosti da nas podsjeća na ono što je nekad bilo. Tako je i sa ljudima i sa životom. Sve prolazi. Zažmurim i osjetim kako me po obrazima golica vjetar i nosi miris tvoje kože.  Nedostaješ mi, mama. Prošlog maja smo skupa brale biljke, ne znajući da sa njima ubiremo i uspomene. Mozda i najljepše posljednje zajedničke trenutke. Protkale smo ih našim ženskim pričama i maštanjem o polaganju ispita, maturi, velikim pobjedama... Zastanem na trenutak, pa razmislim... Šta bih uradila da sam znala da je taj prvomajski praznik posljednji? Ne bih mjenjala ništa, mama. Bio je savršen. Bio je realan. Tvoj i moj, van svih drugih zelja. Tog dana sam shvatila šta je tebi tvoja Romanija. Znala sam i kada smo "bile na Romaniji". U krevetu, u našem Lukavcu. Ko nam može poreći smisao mašte ?! Večeras sama biram prošlogodišnje biljke i spremam ih za p...
Objavi komentar
Pročitajte više

Neki datumi nisu samo brojeviu nizu !

Autor -
Slika
Neke praznine će uvijek ostati. Ničim se neće ispuniti. Nikada . Niti trebaju! Praznina za tobom je na najčudniji način najbliža mom posjedovanju tebe. Dok je praznine i boli za tobom, ima te u meni. Nedostajanje baš zna da bude teška stvar. Njega ne mogu otjerati suze. I kada dođe tren kao ovaj, da ne mogu pronaći utjehu, zataškati bol, utihnuti jecaj i zaustaviti suze...ja se samo zaustavim i pogledam u nebo. Znam da i ti mene tad pogledaš. Za svaku dobru stvar koja će doći, nedostajat će tvoj osmijeh. Nedostajaćeš ti. Sve ono što smo oduvijek dijelile. Neću dopustiti da se ljubav prema tebi pretoči u tugu. Skupit ću svaki lijep osjećaj koji si u meni budila i usmjerit ga u prave stvari. Da živiš kroz moja djela zauvijek. Za početak, činim sve da me vidiš sretnu. A ti.. Čuvaj me i pazi. Ponekad, ako primjetiš da hodim krivim putem, pošalji znak za zaustavljanje. Znat ću ga pročitati.
Objavi komentar
Pročitajte više

Šta onda kada padneš na dno ?

Autor -
Toliko sam puta bila na samom dnu da sam negdje, u međuvremenu, izgubila i predstavu i broj koliko puta sam to isto dno dotakla izmučenim prstima. Opet, sam svaki put ustala i bojažljivo krenula ispočetka. Na neke tuge te ne pripremi škola, ne pripreme te ljudi oko tebe. Prosto se dese. Neočekivano. Mozda baš onda kada si najmanje spreman da ih podneseš. Sve što si mislio da drziš u rukama, moze već sutra tako lako da isklizne, kao da nikada nije ni postojalo. Svi za koje si mislio da će vječno biti pored tebe, u minuti odu. Neke odlaske ne biraju ni oni. Odnese ih zivot. Pala sam puno puta, prizivajući u mislima sjećanje na tebe. Na naše trenutke. Na moju ljubav. Sve ono što sam pozeljela da kažem a nisam stigla, jer sam mislila da ima vremena. Isplakala sam svako putovanje koje smo planirale, svaki plan koji se nikada neće ostvariti... i sve što bih pozeljela da si tu, a nema te. Ali dok god je čovjek živ zna da poslije pada ne može ostati da leži. Sila te vuče. Ne ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Oaza mira

Autor -
Slika
Dok u polumraku gledam u crte tvoga lica i pogled koji je već odavno odlutao i pobjegao iz ove stvarnosti, razmišljam o tome koliko puta nas je ljubav ozivjela. Koliko puta je taj magičan most, koji su isplele naše duše, bio posrednik u spašavanju izgubljenih ? Mogli smo nebrojeno mnogo puta da se odreknemo svega što jesmo, svega za što se borimo i podignemo ruke, prepustimo se bujici da nas nosi u stranputicu, ali nismo. Nikada nismo odustali. Ni onda kada nas je zivot na najpodmukliji način izdao i oduzeo nam one koje volimo najviše. Oduzevši nam njih, ostavio nas je same. Da budemo jedno drugom sve. Ostavio nam je ovu ljubav, kao bijelo zrno dobra u crnilu teških dana. Ostavio nam je ljubav, da razumijemo kako je kada se šuti, a ipak čujemo kako se srce cijepa na dijelove, kako pola duše blijedi i nestaje. Da nisam imala tvoju ruku u ovim burama, ne bih mozda imala tako snaznu zelju da prkosim zivotu. Mozda bih lakše odustala. Mozda bih duze plakala. Ovako, nisam imala izbora ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Zivot prije zivota...

Autor -
Slika
Strah više ne spava. Hrabrost je pokupila prnje i drsko se uputila ka izlazu. Svoj posao je ovdje završila. Plaši me noć, snovi i  osjećaji..a daleko je strašnija java i tren kada shvatiš da uzalud čekaš... Uzalud čekaš da se vrati Ona koja je otišla na vječni počinak. Kad ode ona koju voliš ostaneš siromašniji za sjećanja, za smijeh i plač. Osjećaj je kao da se budiš u novom filmu, gdje ništa više nije tvoje i ne pripadaš više nikome. Samoća te uvije u svoje sivilo. Tuga se ugnijezdi izmedju grla i stomaka pa ti nekad ne da dišeš.. I tako sjediš, u tišini..sve dok ne otkucaji srce ne postanu toliko glasni da je nepodnošljivo za slušati. Više nisi ljut na sudbinu. Nisi kivan na zivot i boga. Sad samo boli. Boli što više neću osjetiti njen miris i topli zagrljaj. Što me njen osmijeh neće dočekati na vratima stana kada dođem umorna sa predavanja.. Što me njen glas više neće prekoriti. Ni za šta! Boli jer se ne mogu pomiriti sa tim da nećeš svakog časa zakucati na vrata i...
1 komentar
Pročitajte više