~ O čovjeku koji je želio da voli savršenstvo
.
Zamrsi niti koje su spojile tvoju i moju dušu jer se plašiš da voliš mane. Opleti svoju mrežu savršenstva i ogradi je kamenim zidinama, da je niko ne naruši svojom imperfekcijom.
Napravi lutku, od vjetra i sunca, od notnih zapisa omiljenih kompozicija, pa je ukrasi zelenim kristalima smaragda. Nauči je kako da se smije prolaznicima, kako da priča i koje riječi da izusti kada dođe za to vrijeme. Nemoj je učiti da bude ponosna i da se drži čvrsto svojih stavova. Neka vjeruje u tvoje i neka za njih živi. Obasipaj je pažnjom i svaki put joj napomeni da si ti najbolje što ona može da ima, nek nikada ne zaboravi da si je ti napravio. Da si ti njeno svjetlo, njene oči koje gledaju na svijet.
Pokaži joj prave vrijednosti u životu. Pokaži joj ispravno. Pokaži joj svoju liniju na dlanu...pokaži joj savršenstvo. Neka nauči da plače. Da istinski plače na svaki mali gest pažnje, da ga gleda kao svetinju.
Napravi je i od gline, oblikuj dahom i usnama. Oblikuj je silama jačim od samog tebe.
Nemoj da žališ za bilo čim dok joj budeš udahnuo dušu. Daj joj najbolje od ovog svijeta. Daj joj nesebičnost, ljubav, beskrajno razumjevanje.
I voli je takvu.
Ali nipošto nemoj da joj pustiš da bude svoja. Ako je vidiš da pjevuši dok stoji u kuhinji, za radnim stolom i pri tome njiše tijelo harmonično i poput magije, okreni glavu. Nemoj da se zaljubiš u nešto takvo. To nije tvoj kalibar.
Zatvori oči i povisi glas kada ti se usprotivi.
Zakorači uvijek prije nje.
Kada budeš pogriješio, okreni karte u svoju korist.
Ne dopusti joj ništa manje od toga.
Jer ako spustiš zidove, odmrsiš konce koje spajaju duše i pustiš da se sami isprepliću može da ti se desi da zavoliš nju. A kad je zavoliš, shvatićeš da se nikada nije uklapala u tvoje savršenstvo. A kad tvoje savršenstvo dobije bitku konci će da se pokidaju. Pokidano može da se spoji. A tek kada ponovo spojiš pod prstima ćeš da osjetiš svako mjesto gdje se ljubav pokidala.
Zamrsi niti koje su spojile tvoju i moju dušu jer se plašiš da voliš mane. Opleti svoju mrežu savršenstva i ogradi je kamenim zidinama, da je niko ne naruši svojom imperfekcijom.
Napravi lutku, od vjetra i sunca, od notnih zapisa omiljenih kompozicija, pa je ukrasi zelenim kristalima smaragda. Nauči je kako da se smije prolaznicima, kako da priča i koje riječi da izusti kada dođe za to vrijeme. Nemoj je učiti da bude ponosna i da se drži čvrsto svojih stavova. Neka vjeruje u tvoje i neka za njih živi. Obasipaj je pažnjom i svaki put joj napomeni da si ti najbolje što ona može da ima, nek nikada ne zaboravi da si je ti napravio. Da si ti njeno svjetlo, njene oči koje gledaju na svijet.
Pokaži joj prave vrijednosti u životu. Pokaži joj ispravno. Pokaži joj svoju liniju na dlanu...pokaži joj savršenstvo. Neka nauči da plače. Da istinski plače na svaki mali gest pažnje, da ga gleda kao svetinju.
Napravi je i od gline, oblikuj dahom i usnama. Oblikuj je silama jačim od samog tebe.
Nemoj da žališ za bilo čim dok joj budeš udahnuo dušu. Daj joj najbolje od ovog svijeta. Daj joj nesebičnost, ljubav, beskrajno razumjevanje.
I voli je takvu.
Ali nipošto nemoj da joj pustiš da bude svoja. Ako je vidiš da pjevuši dok stoji u kuhinji, za radnim stolom i pri tome njiše tijelo harmonično i poput magije, okreni glavu. Nemoj da se zaljubiš u nešto takvo. To nije tvoj kalibar.
Zatvori oči i povisi glas kada ti se usprotivi.
Zakorači uvijek prije nje.
Kada budeš pogriješio, okreni karte u svoju korist.
Ne dopusti joj ništa manje od toga.
Jer ako spustiš zidove, odmrsiš konce koje spajaju duše i pustiš da se sami isprepliću može da ti se desi da zavoliš nju. A kad je zavoliš, shvatićeš da se nikada nije uklapala u tvoje savršenstvo. A kad tvoje savršenstvo dobije bitku konci će da se pokidaju. Pokidano može da se spoji. A tek kada ponovo spojiš pod prstima ćeš da osjetiš svako mjesto gdje se ljubav pokidala.
Primjedbe
Objavi komentar