Vrijeme
Samoća se ugnijezdila među prstima i plete male morske lađe spremne na put za bolja vremena.
Ugasila se jedna cigareta vremena i ispustila težak dim, pun sjete i razočaranja.
Ne želim više da tuga drijema na krhkim mi ramenima. Odavno je trebala da shvati da ništa ne može slomiti ova leđa.
Slomi se srce na poneku dobrotu, nestvarnu i čistu. Na zlo ne može više nikad!
Tišinu noći prekidaju valovi koji udaraju od stijene. Lome li nam to lađe? Ili samo prijete kako su jaki i moćni?
Čije nade i snovi odlaze večeras?
Šarenom vezenom maramicom, majčinim poklonim, im brišem suze. Ma dajte ! Ne plaču oni koji odlaze. Bol je na onima što ostaju.
Ugasila se jedna cigareta vremena i ispustila težak dim, pun sjete i razočaranja.
Ne želim više da tuga drijema na krhkim mi ramenima. Odavno je trebala da shvati da ništa ne može slomiti ova leđa.
Slomi se srce na poneku dobrotu, nestvarnu i čistu. Na zlo ne može više nikad!
Tišinu noći prekidaju valovi koji udaraju od stijene. Lome li nam to lađe? Ili samo prijete kako su jaki i moćni?
Čije nade i snovi odlaze večeras?
Šarenom vezenom maramicom, majčinim poklonim, im brišem suze. Ma dajte ! Ne plaču oni koji odlaze. Bol je na onima što ostaju.
Primjedbe
Objavi komentar